Obitelj Čolić

Obitelj vodi podrijetlo iz Hercegovine, a nakon pada Hercegovine pod Osmanlije doselili su se u Dubrovnik tijekom 15. st. te su pripadali mletačkom plemstvu. U Senj su se doselili tijekom 16. st., a već 1585. godine dobivaju senjsko plemstvo te postaju utjecajni građani Senja. Imali su veliku obiteljsku kuću u Senju u kojoj je dugo godina bila slavna senjska gimnazija. Kralj Josip I. u Beču 31. prosinca 1706. dodijeljuje ugarsko plemstvo i grb građaninu senjskom i gradskom sucu Andriji Čoliću. Godine 1721. Andrija je dobio i kranjsko plemstvo. U stalež ugarskog plemstva bio je 1753. primljen i senjski biskup Juraj Vuk Čolić s pridjevkom> "Löwenberg", a iste godine je stekao i ugarski barunat, koji je potvrđen na Hrvatskom saboru. Postoje dvije grane ove obitelji: senjska, koja je starija i slavonska, mlađa, a pretpostavlja se da se jedan ogranak ove obitelji odselio iz Senja u Slavoniju. Iz senjske grane obitelji najpoznatiji su bili, senjsko-modruški biskup Juraj Vuk Čolić "de Löwenberg" (1699.-1764.), Maksimilijan Čolić (1749. -1818.), doktor teologije i filozofije i zastupnik grada Senja na saboru u Požunu (Bratislava) te senjski arhiđakon Ivan Franjo Čolić. Poznat je i časnik Karlo Nikola Čolić, vitez, časnik i vojni graditelj, rođen u Brinju 1784., a umro je u Senju 1850. godine. Od slavonskih Čolića koji su se istaknuli kao časnici, najpoznatiji je bio barun i feldmaršal austrijske vojske Marko Csollich (1766.-1844.), sudionik mnogih bitaka na europskim bojištima te Pavao Csollich (1768.-1838.), general, podmaršal i zapovjednik u Velikom Varadinu.